Gubave kuće
Gubave kuće
Na položaju Pavlovača, nedaleko od grada Metkovića, 1905. godine sagrađen je posljednji leprozorij, tj. posebna bolnica za oboljele od kuge na području Dalmacije, koji je ujedno i jedan od posljednjih leprozorija u Europi. Kompleks se sastojao od veće i manje građevine, s prostorijom za obavljanje nužde, vrta u kojem su oboljeli uzgajali povrće te prostorije u kojoj je lokalni župnik obavljao bogoslužje, a njegovu je gradnju financirala tadašnja pokrajinska vlast. Poznato je da je u leprozoriju bilo smješteno osam osoba od kojih su neki bili članovi obitelji oboljelih, kao njihova pratnja, te liječnik koji je oboljelima pružao samo formalnu skrb. Bolnica je napuštena već 1925. godine te prepuštena propadanju, a o životu oboljelih i strahu od zaraze danas svjedoči pinceta metkovskog svećenika kojom je pričešćivao oboljele. Zanimljivi su i grafiti koji se nalaze na unutarnjim zidovima ruševnog kompleksa koji donose različita imena i ljubavne poruke već od razdoblja između dva svjetska rata, a o postojanju leprozorija i danas svjedoči naziv Gubave kuće.
Lepers’ Houses
On the position of Pavlovača, not far from Metković, the last leprosorium was built in 1905, i.e. a special hospital for the carriers of leprosy on the territory of Dalmatia, which is also one of the latest leprosoria in Europe. The complex consisted of a larger and a smaller building, a toilette, a garden in which the ill planted vegetables and a room in which the local vicar performed the church service; its construction was financed by the then regional authority. It is known that, in the leprosorium, there were eight persons some of whom were members of the families of the ill, as their company, and a doctor who provided only formal care for the diseased. The hospital was deserted in 1925 and left to perish, while the lives of the diseased and the fear of the infection is today witnessed by the tweezers of the Metković priest with which he gave Holy Communion to the diseased. Interesting are also the graffiti on the internal walls of the collapsing complex carrying different names and love messages from the period between the two world wars; the existence of the leprosorium is witnessed even today with the name of the Lepers’ houses.